Logo Icon

Radio i Televizija Nikšić

image

ČAS SJEĆANJA NA MARKA NIKČEVIĆA

12.03.2020
image

Narodna biblioteka Njegoš, u okviru Nikšićke kulturne scene, u Gradskoj kući, upriličila Omaž umjetnosti Marka Nikčevića.

Sjećanje na prerano preminulog Marka Nikčevića u prisustvu njegovih poštovalaca, prijatelja i porodice oživjeli su prof. dr Draško Došljak, Kristina Radović, istoričarka umjetnosti i prof. dr Jasmina Nikčević. Tumačeći aspekte i poruke zbirke – testamenta “TATTOO” prof. dr Draško Došljak istakao je pjesničku zrelost mladog poete.

“Darovitost, kreativnost, buntovnost – tri su slike u poeziji Marka Nikčevića. Darovitost dječaka koji je u poeziji tražio svoj iskaz, dijeliće ga u vremenu i prostoru. Kreativnost kroz spajanje likovnog izraza i lingvističke forme. Zato i kaže: “Ne gledaj moje slike/ne čitaj moje pjesme/ali u duši nosi strah i pokaj se!” Buntovnost dječaka koji je “želio da objasni život”, htio sam da proričem sudbinu” – veli Marko”.

Nikčević je bio svestrana ličnost. Pohađao je srednju likovnu školu “Petar Lubrda” Cetinje i za sobom ostavio brojne nedovršene radove. Na  simboliku njegove umjetnosti osvrnula se Kristina Radović, istoričarka umjetnosti.

“Već u ranim radovima, crtežima, čiji su motivi čovjek, organski oblici, razne životinje poput vuka, pauka, anticipirao je postupak koji će karakterisati njegov dalji likovni izraz, a koji će podrediti simboličkom konceptu slike. Simbolika je vidljiva na njegovim slikama isto onoliko koliko se čita iz njegovih pjesama. Ako su književnost i slikarstvo umjetnosti koje se razlikuju prema svojoj fenomenološkoj strukturi, tj.jedna kao osnovno izražajno sredstvo koristi riječ, a druga boju, u slučaju umjetnosti Marka Nikčevića, svaka pojedinačno čini jedinstvo jednog umjetničkog koncepta, koncepta promišljanja ljudske egzistencije i lične egzistencije na ovom svijetu”.

Mladi poeta, izuzetne zrelosti, bio je osobena pojava u našoj literaturi. Predan porodici i Crnoj Gori, duboko emotivno u svojim pjesmama iskazivao je nezadovoljstvo i bijes prema malograđanštini i hipokriziji.

“Njegove pjesme svojim stilom mogu pripadati dekadentnoj poeziji koja se iznjedrila iz simbolizma. Motiv grozote, tajnovitosti i tamnih slutnji pokreće estetiku ružnog. Iako je zloslutno pjevao o sopstvenom nestanku, o užarenom munjevitom maču sudbine, o onome preko, onostranom koje je bilo u snovima, predosjetio je, naslikao stihovima, kao u pjesmi “Rekli su mi slike” i anticipirao nestanak. I nekada radosno i sa čežnjom, nekada cinično i podrugljivo o njemu pjevao. Iako ćemo mu priznati da je tako strahotno i užasno je bio u pravu, usudiću se da zaključim da mu u jednom jedinom stihu, ipak, niko ne može potvrditi istinitost “Smrt će izbrisati moje ime”… Svojim kratkotrajnim bićem ovdje među nama, života koji nas je počastvovao, ljubavlju, istinom i iskrenošću, koje je u širokom svijetlom, neizbrisivom tragu ostavio svojim bliskima, i svojom užurbanom i bujnom pjesničkom umjetnošću, koja je sama po sebi duga i vječna, jedan drugi udaljeni pjesnik, njegov stariji sabrat po peru, bi mu s pravom najistinitije rekao: “Sve smrti/me/te ubiti neće!” , istakla je u emotivnoj besjedi prof. dr Jasmina Nikčević.

Pjesme iz zbirke “TATTOO” kazivao je Miro Nikolić, dramski umjetnik.

Marko Nikčević rođen je u Nikšiću 1982. godine. Tragično je stradao 2000. Njegova poezija prevedena na italijanski jezik, a 2011. uvrštena je u Antologiju savremene crnogorske poezije. Bio je jedan od  stubova  generacije 20. godina koja je slušala muziku Metalike i rasla u periodu rata, strahova i nepredvidljivih socijalnih i drugih otuđenja.

Omaž umjetnosti Marku Nikčeviću organizovala je Narodna biblioteka “Njegoš”.

 

Jovan Džodžo