Logo Icon

Radio i Televizija Nikšić

image

LIKOVNO PROŽIMANJE INSPIRISANO FLAMENKOM

29.07.2020
image

Milena Krivokapić razrađuje motiv pokreta, simuliše radnju, sugeriše poruku i revidira iskustvo. Spletovima linija, apstraktnim i figuralnim rukopisom bavi se ritmom, emocijama i promišljanjima. Perspektivna, mlada slikarka inspirisana je pokretom i ritmom. Pokret stvara ritam, a ritam rađa pokret. Ta simbioza, koja počiva na razuđenim linijama i kolorističkoj ekspesivnosti, odraz je višegodišnje strasti prema dinamičkom, andaluzijskom plesu flamenku i prepoznatljivom, impulsivnom zvuku kastanjeta.

U umjetnosti tijelo je još od praistorije, Vilendonfske enere je prisutna tema. Šta Vas više preokupira: tjelesno ili prolazno ili unutrašnje, emocionalno ?

-Zanimanje za čovjeka, za njegovo unutrašnje stanje, konstantno je prisutno u mom radu bez obzira na promjene koje se i sada dešavaju. Interesantno je preplitanje između duhovnog i materijalnog koje se ispoljava u obliku pokreta. On je zajednički imenitelj za moja prethodna iskustva i, konkretno, apstraktnu formu kojom se trenutno bavim. Pokret je umjetnički i unutrašnji naboj – duhovni svijet nastao pod uticajem vremena u kojem živimo.

Da li je Vaš motiv – pokret produkt razmišljanja iz domena podsvjesnog, da li je on traganje za sopstvom?

Upravo tako. Trenutno sam fokusirana na građenje sadržaja, iz nekog slobodnog djelovanja - pokreta koje je nesvjesno i podsvjesno. Raniji radovi imali su unaprijed ustanovljen sadržaj – simboliku, to su motivi čovjeka i skeleta. Sadašnji pristup rezultat je prethodnih traganja i zalaženja u dublje slojeve bića, da se sadržaj ne nameće, već otkriva kroz proces. Takav pristup otkiva široka tumačenja.

Kakve to šifrovane asocijacije šaljete posmatračima?

-One koje se sponatno nameću. Sve zavisi od moći posmatrača, od njegovog opažanja, da li će registrovano, povezati sa onim što sam htjela da kažem. Motivi: obrisi tijela i pokreta na neki način povezani su sa ritmom, plesom flamenko kojim sam se bavila godinama. Flamenko kroz formu plesa, bavi se podsvjesnim u čovjeku, njegovim unutrašnjim impulsima. Nastojim da te impulse ispoljim kroz rad. Tokom procesa stvaranja mnogo toga se mijenja, transformiše, poništava, a određeni djelovi se čuvaju. To je, zaista, komplikovan postupak.

U Vašem ateljeu na brojnim radovima uočavamo repiticije. Da li je to Vaša potreba da očuvate autentičnost i flamenko vibracije?

Strasni zvuci flamenka i tragovi prethodnih iskustava neminovno se reflektuju na moj izraz. Svakim novim radom unosim promjene ali i prisutna osjećanja. Slika se sama otvara onoliko koliko smo mi otvoreni prema njoj i nekim dešavanjima. Mislim da su te repeticije koje prepoznajete, upravo jedan spontani izraz, nešto što je ukorijenjeno u mom gestu koji je promjenljiv ali i prepoznatljiv.

Radite u više medija. Šta ima prednost – boja ili linija, slika ili crtež?

-Meni je uvijek bliskiji crtež. Na tom polju se sponatnije, brže krećem i efikasnije dolazim do rezultata. Linija je u meni ukorijenjena. Boja je poseban medij koji uvodi nove dimenzije, energije i vibracije u radnu površinu.Generalno ne bih mogla odvojiti ta dva medija, kao ni površinu jer je ona skup određenih linija. Sve to se prepliće i prožima tokom postupka rada.

Mladi slikari poput Vas često se pitaju – kada je rad završen. Znate li kada ste napravili dobur sliku?

Često sam u toj dilemi. Mislim da je slika završena onog trenutka kada shvatimo da može samostalno da stoji, kada osjetimo zasićenje. Pred sami završetak djela koncentracija opada baš kao u poslovici: “Čovjek hoće da dođe do cilja i udavi se u plićaku”. Konkretno, kada završavate rad postoji velika opasnost da budete na korak od toga da se udavite u plićaku, da ga u potpunosti upropastite ili, možda, spasite. Ali sve je povezano sa iskustvom, što znači da se svakim narednim radom otvaraju nova polja, pitanja, promjene koje se postavljaju na utvrđenim temeljima.

Pomenimo multimedijalni projekat Poezija, čovjek, umjetnost u okviru kojeg ste oslikali mural Vitu Nikoliću. Pred Vama je bio zanimljiv i zahtjevan izazov, oslikati mural koji odiše boemijom?

-Drago mi je što sam bila dio te priče i što mi je Ranko Nikolić, direktor Instituta za crnu metalurgiju povjerio taj zadatak. Vitomir Vito Nikolić simbol je pjesništva i boemije, trebalo je osmisliti čitavu priču koja će odisati čistom, toplom, poetskom atmosferom. Mural je svjedočanstvo na Vita Nikolića, njegovo djelo i vrijeme. Oslikati 20-ak kvadrata je izazovno lijepo i značajno iskustvo. Voljela bih da radim i murale veće površine.

Imali ste nekoliko samostalnih i kolektivnih izložbi. Koliko je važno da umjetnici uporede radove?

Važno je biti u stalnoj komunikaciji sa kolegama, biti dio aktivne likovne scene i upoznati se sa zahtjevima koji su pred umjetnicima. Izložbe su važne jer uočavate ono što je potrebno za napredovanje ali da se vasa suština ne promijeni. Prvu izložbu imala sam u Budvi, a drugu i treću, sa Anom Šćekić. u JU Muzeji i galerije Nikšić. Naglasila bih da je egzistencija veoma značajna za umjetnika. Voljela bih da smo se na Akademiji bavili temom kako se pripremiti za život, kako se osamostaliti i ostati u procesu stvaranja. Diplomirala sam 2015. a četiri godine kasnije upisala master studije u Trebinju. U toj pauzi u fokusu je bila egzistencija, i radni angažman. Usavršavanje sam nastavila da bih se vratila i posvetila procesu rada. Ta duhovna, unutrašnja potreba za radom je nešto što mora da se održava. Koliko god da je teško, umjetnik mora ostati u procesu. Samo oni koji su konstantno u njemu pravi su umjetnici. Odrekli su se mnogih stvari ali zasluženo nose titulu umjetnika.

Pomenimo da su se na otvaranju izložbi u Budvi i Nikšiću čule izjave da ste na pravom putu da postanete dobra umjetnica.

Drago mi je što me bije takav glas, kritika mi mnogo znači i volim da čujem argumente koji će mi pomoći da napredujem i sazrijevam. Konstruktivni komentari koji ukazuju na određen greške, u samom pristupu ili radu, su od velike koristi.

Milena Krivokapić završila je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti Cetinje. Usavršavala se u Firenci, u okviru programa Erasmus. Imala je više samostalnih i kolektivnih izložbi u Crnoj Gori i inostranstvu. Trenutno pohađa master studije na Akademiji likovne umjetnosti Trebinje.

 

Jovan Džodžo