Logo Icon

Radio i Televizija Nikšić

image

ZORAN MIĆANOVIĆ: IZ DUŠE SLIKAM SUGRAĐANE, PRIJATELJE I POZNANIKE

05.11.2020
image

Ko hoće, nađe način, da radi ono što voli. O tome najbolje svjedoči potez slikara Zorana Mićanovića, koji je u vremenu aktuelne kovid pandemije pronašao način da kičicom i šparklom oživi i dočara „orđinale“ koji su osjećali i usvajali ritam Nikšića na svoj – specifičan način, kao i brojne ugledne ličnosti, nosioce urbanog, nekadašnjeg i sadašnjeg, Nikšića. Galerijom likova Mićanović oživljava događaje i sjećanja, prisnost i intimu i mnogo toga nostalgičnog.

Kako je počela neobična likovna priča, da podarite trajni život, koji samo umjetnost može da da neobičnim ličnostima iz različitih perioda Nikšića?

„Sve vezano za Nikšić ja želim da prikažem na platnu, nebitno da li je u pitanju grad ili ruralni djelovi. Ličnosti koje sam do danas uradio poznavao sam ili poznajem, neke površno, dok sam sa pojedinima drugovao. Tako su nastali „orđinali“ Milote Kiljonija – Radunovića, Ljepe Aleksić, Petra Stolice i mnogih drugih. To su ljudi dobri po duši i koji nijesu imali sreće u životu. Planiram da uradim i serijal zapaženih ličnosti iz svih branši, urbane legende, kavaljere, slikare, režisere, glumce, revolucionare itd. Nikšić je imao izuzetne ličnosti i one su njegova snaga.

Koliko je poznanstvo sa pojedinima pomoglo da oblikujuete psihičku i čulnu deskripciju ličnosti?

„Mnogo. O svakoj ličnosti znam i poneku anegdotu. Sve koje sam oslikao ostavile su snažan trag na meni i stalno su mi u glavi.

Pojedini nijesu u strogo portretisanom stavu, već ste na neki način predstavili i njihov habitus, hod i nagovijestili radnju. Kolika je to avantura za slikara?

„Ja to ne umijem da objasnim. Radim isključivo sa osjećajem, osluškujem komentare jer znate kakav je narod. Pojedini imaju zamjerku na izgled noga, ušiju, ruka i zato najviše volim da se potpomognem fotografijom i da ih što vjernije prikažem.

Veliki poznavalac ljudske duše Ivo Andrić je rekao „Ako želiš da stvoriš neprijatelja pozajmi mu novac ili mu naslikaj portret“. Šta mislite zašto su portreti interesantni u vremenu digitalne fotografije i drugih vizuelnih medija?

„Ne znam. Ne poznajem tehnologije, a fotografije samo prelistavam i ne razmišljam o njima. Inače ove portrete ne radim iz komercijalnih razloga, nego iz duše.

Interesantno je da ove studije – portrete ranije niko nije oblikovao na sličan način.

„Dobro pitanje i to mi je zaista nejasno. Nikšić je iznjedrio brojne slikare i niko se nije sjetio da im uradi portrete osim Ilije Šobajića. Uradio sam portret Žarka Vojičića, po mom mišljenju najboljeg crnogorskog slikara. On je stvarao apstraktna djela, magično privlačna i topla. Od njega sam mnogo naučio i bio je redovan na mojim izložbama.

Portret je kompleksna psihofizička i anatomska studija, ali interesantno je da ne pripadate, bar ne u potpunosti, figuralnom izrazu.

„Tačno, ali i dalje istražujem i osjećam se kao da sam tek počeo da slikam... Sebe nazivam slikarom opšte prakse i ne želim da se vežem za neku tematiku. Radio sam „Dame sa kišobranom, „Vozove“, a otpočeti serijal portreta radiću dok budem mogao, na svoj način, Dokle ću stići, ne znam?!

Da li je planirana izložba na ovu temu?

„Da, krajem decembra biće upriličena izložba i predstavljanje knjige „Nikšićki imenik“ Radojice Stankovića koja je takođe vezana za ličnosti iz Nikšića.

Povorka ličnosti - sugrađana, prijatelja i poznanika u ateljeu Zorana Mićanovića, u Rastocima, golica radoznalost. Iako su radovi dobrim dijelom lično viđenje, utisak je da je upravo nesavršenost ljudskih lica, donekle autoru omogućilo nalaženje i autentičnih karaktera. Da li i koliko je lavirao tokom rada i da li je došao do pravih rezultata u pokušaju da ih predstavi što vjerodostojnije, Mićanović, ostavlja najzahtjevnijem sudu - sugrađana, prijatelja i poznanika!

 

Jovan Džodžo